Slackware Logo
Slackware Logo

Lugons

Info

Prevodioci

Greške

 
 LUGONS Slackbook prevod

5.3 TCP/IP podešavanje

Do ovog trenutka, vaša mrežna kartica bi trebala biti fizički instalirana u vaš računar i svi potrebni kernelovi moduli bi trebalo da su učitani. Još uvek nećete moći da komunicirate preko vaše mrežne kartice, ali sve informacije o mrežnom uređaju se mogu dobiti pomoću ifconfig -a.

# ifconfig -a
eth0 Link encap:Ethernet HWaddr 00:A0:CC:3C:60:A4
UP BROADCAST NOTRAILERS RUNNING MULTICAST MTU:1500 Metric:1
RX packets:110081 errors:1 dropped:0 overruns:0 frame:0
TX packets:84931 errors:0 dropped:0 overruns:0 carrier:0
collisions:0 txqueuelen:100
RX bytes:114824506 (109.5 Mb) TX bytes:9337924 (8.9 Mb)
Interrupt:5 Base address:0x8400

lo Link encap:Local Loopback
inet addr:127.0.0.1 Mask:255.0.0.0
UP LOOPBACK RUNNING MTU:16436 Metric:1
RX packets:2234 errors:0 dropped:0 overruns:0 frame:0
TX packets:2234 errors:0 dropped:0 overruns:0 carrier:0
collisions:0 txqueuelen:0
RX bytes:168758 (164.8 Kb) TX bytes:168758 (164.8 Kb)

Ako biste samo ukucali /sbin/ifconfig bez sufiksa -a, ne biste videli interfejs eth0, pošto vaša mrežna kartica još uvek nema validnu IP adresu ili rutu.

Iako postoji mnogo različitih načina da se podesi mreža, svi oni se mogu podeliti na dva tipa: statički i dinamički. Statičke mreže se podešavaju tako da svaki nod (geek izraz za stvar sa IP adresom) uvek ima istu IP adresu. Dinamičke mreže se podešavaju tako da se IP adrese nodova kontrolišu od strane jednog servera koji se zove DHCP server.

5.3.1 DHCP

DHCP (akronim od Dynamic Host Configuration Protocol), je način na koji IP adresa može biti određena računaru prilikom startovanja. Kada se pokrene DHCP klijent, on onda šalje zahtev na lokalnu mrežu koji je namenjen DHCP serveru da mu dodeli IP adresu. DHCP server ima skup (ili opseg) IP adresa koje su dostupne. Server će odgovoriti na ovaj zahtev sa IP adresom iz skupa, zajedno sa vremenom izdavanja (lease time). Jednom kada vreme izdavanja za datu IP adresu istekne, klijent mora opet da kontaktira server i da ponovi pregovor.

Klijent će prihvatiti IP adresu od servera i podesiće zahtevani interfejs sa tom IP adresom. Međutim, postoji jedan zgodan trik kojeg DHCP klijenti koriste prilikom pregovora za IP adresu koja će im biti dodeljena. Klijent će zapamtiti poslednju dodeljenu IP adresu, i tražiće da mu server opet dodeli poslednju dodeljivanu IP adresu opet prilikom pregovora. Ako je moguće, server će to uraditi, ali ako nije, dodeljuje se nova adresa. Pa tako, pregovor liči na sledeći razgovor:

Klijent: Ima li DHCP server dostupan na mreži?
    Server: Da, ima. Ovde sam.
    Klijent: Meni treba IP adresa.
    Server: Možeš uzeti 192.168.10.10 na 19200 sekundi.
    Klijent: Hvala.

Klijent: Ima li DHCP server dostupan na mreži?
    Server: Da, ima. Ovde sam.
    Klijent: Meni treba IP adresa. Poslednji put kad smo
    razgovarali, dobio sam 192.168.10.10;
    Mogu li je dobiti opet?
    Server: Da, možeš (ili Ne, ne možeš: uzmi 192.168.10.12 umesto te).
    Klijent: Hvala.

DHCP klijent u Linux-u je /sbin/dhcpcd. Ukoliko otvorite /etc/rc.d/rc.inet1 u vašem omiljenom editoru teksta primetićete da se /sbin/dhcpcd poziva oko sredine skripte. Ovo će imati za rezultat razgovor koji je prikazan gore. dhcpcd će takođe pratiti količinu vremena koja je prošla od izdavanja trenutne IP adrese i automatski će kontaktirati DHCP server sa zahtevom da se izdavanje obnovi kada je neophodno. DHCP takođe može kontrolisati dodatne informacije kao što je ntp server koji treba da se koristi, koja ruta da se uzima, itd.

Podešavanje DHCP-a na Slackware-u je jednostavno. Samo pokrenite netconfig i izaberite DHCP kada vam bude ponuđen. Ako imate više od jednog NIC-a i ne želite da eth0 bude konfigurisan kao DHCP, samo otvorite fajl /etc/rc.d/rc.inet1.conf i promenite potrebnu varijabli za vaš NIC u to “YES”.

5.3.2 Statička IP

Statičke IP adrese su fiksne adrese koje se menjaju samo ukoliko im to ručno naredi. One se koriste u slučajevima kada administrator ne želi da menja IP informaciju, a takvi slučajevi su interni serveri na LAN mreži, bilo koji server koji je povezan na Internet, i mrežni ruteri. Sa statičkim IP adresiranjem vi dodeljujete adresu i ostavljate je takvom. Druge mašine znaju da ste uvek na toj određenoj IP adresi i mogu vas kontaktirati uvek preko te adrese.

5.3.3 /etc/rc.d/rc.inet1.conf

Ako planirate da dodeljujete IP adresu vašoj novoj Slackware mašini, možete to uraditi ili preko netconfig skripte, ili možete upisati u fajl /etc/rc.d/rc.inet1.conf. U /etc/rc.d/rc.inet1.conf , primetićete:

    # Primary network interface card (eth0)
    IPADDR[0]=""
    NETMASK[0]=""
    USE_DHCP[0]=""
    DHCP_HOSTNAME[0]=""

Pa onda dalje na dnu:

    GATEWAY=""

U ovom slučaju, naš zadatak je samo da stavimo ispravne informacije između navodnika. Ove promenjive se pozivaju u /etc/rc.d/rc.inet1 prilikom startovanja kako bi se podesili mrežni interfejsi. Za svaki NIC jednostavno unesite ispravnu IP inforimaciju, ili stavite “YES” za USE_DHCP. Slackware će podešavati interfejse sa infomacijama dostupnim ovde redom kojim su napisane.

DEFAULT_GW promenjiva postavlja podrazumevanu rutu za Slackware. Sva komunikacija izmeđ vašeg i drugih računara na Internetu mora proći kroz taj gateway ukoliko za njih nije specifirana druga ruta. Ako koristite DHCP, najčešće nećete morati ništa da unosite ovde, pošto će DHCP server naznačiti koji gateway treba da se koristi.

5.3.4 /etc/resolv.conf

U redu, znači vi imate IP adresu, imate podrazumevani gateway, možda čak imate i deset miliona dolara (dajte nešto nama) ali čemu sve to ako ne možete prevoditi imena u IP adrese? Niko ne želi da kuca 72.9.234.112 u svoj Internet brauzer kako bi došao do www.slackbook.org. Posle svega, ko bi drugi osim autora zapamtio tu IP adresu? Treba nam da podesimo DNS, ali kako? Tada u igru ulazi /etc/resolv.conf.

Dobre su šanse da već imate dobre opcije u /etc/resolv.conf. Ukoliko podešavate mrežnu konekciju pomoću DHCP-a, DHCP server će podesiti ovaj fajl umesto vas. (Tehnički, DHCP server samo kaže dhcpcd-u šta tu da stavi, a ovaj ga posluša). Ukoliko trebate ručno da podesite listu DNS servera, moraćete urediti fajl /etc/resolv.conf. Ispod je primer:

# cat /etc/resolv.conf
nameserver 192.168.1.254
search lizella.net

Prva linija je jednostavna. Direktiva nameserver govori kojim DNS serverima da se šalju upiti. Zbog potrebe ovo su uvek IP adrese. Tu možete da stavite koliko hoćete server. Slackware će srećno pitati jednog za drugim sve dok jedan ne vrati odgovor.

Druga linija je malo interesantnija. Direktiva search nam daje listu imena domena koji se podrazumevaju svaki put kada se napravi DNS upit. Ovo vam dozvoljava da kontaktirate mašinu samo po prvom delu njenog FQDN (poptuno kvalifikovanog imena domena). Na primer, ukoliko bi “slackware.com” bio u vašoj search stazi, mogli biste doći do http://store.slackware.com tako što biste naredili vašem brauzeru da ide na http://store.

# ping -c 1 store
PING store.slackware.com (69.50.233.153): 56 data bytes
64 bytes from 69.50.233.153 : icmp_seq=0 ttl=64 time=0.251 ms
1 packets transmitted, 1 packets received, 0% packet loss
round-trip min/avg/max = 0.251/0.251/0.251 ms

5.3.5 /etc/hosts

Sada kada imamo DNS koji radi fino, šta ako hoćemo da zaobiđemo naš DNS server, ili da dodamo DNS unos za mašinu koja nije u DNS-u? Slackware koristi često voljeni fajl /etc/hosts u kojem se nalazi lokalna lista DNS imena i IP adresa kojima oni odgovaraju.

# cat /etc/hosts
127.0.0.1           localhost  locahost.localdomain
192.168.1.101       redtail
172.14.66.32        foobar.slackware.com

Ovde možete videti da localhost ima IP adresu 127.0.0.1 (uvek rezervisana za localhost), redtail može biti kontaktiran na 192.168.1.101, i foobar.slackware.com je 172.14.66.32.