Bežično umrežavanje je i dalje relativno nova stvar u svetu
računara, mada brzo napreduje kako mnogi ljudi kupuju laptop računare i
žete mrežu u pokretu, bez potrebe da se muče sa nekim starim kablovima.
Ovaj trend se ne usporava. Nažalost, bežično umrežavanje još
uvek nije jako podržano u Linux-u kao što je tradicionalno umrežavanje
žicama.
Većina ovog posla se radi preko iwconfig, pa kao i uvek
pročitajte man stranicu za iwconfig ukoliko vam je potrebno
još informacija.
Prvo, želećete da podesite vaš bežični access point. Oni se
prilično razlikuju u svojoj terminologiji, i načinu podešavanja, tako da
ćete možda morati malo da prilagodite svom hardveru. Uopšteno, biće
vam potrebne makar sledeće infomacije:
-
Domen ID, ili ime mreže (tzv. ESSID od strane iwconfig)
-
Kanal koji WAP koristi
-
Postavke enkripcije, uključujući sve ključeve koji se koriste (ako
može heksadecimalne)
 |
UPOZORENJE ZA WEP. WEP je prilično nesiguran, ali je mnogo bolji od ničega.
Ukoliko želite veću meru sigurnosti vaše bežične mreže,
trebali biste istražiti VPN-ove ili IPSec, oboje su izvan opsega ovog dokumenta.
Takođe ćete možda želeti da podesite vaš WAP da ne reklamira
svoj domen ID / ESSID. Detaljna diskusija o bežičnim pravilima je izvan opsega
ove sekcije, ali brza pretraga na Google-u će vam dati više nego što biste
želeli da znate.
|
Jednom kada ste skupili potrebne informacije, i pretpostavljajući da ste
koristili modprobe kako biste učitali odgovarajući
kernel drajver, možete urediti rc.wireless.conf i dodati
vaše postavke. Fajl rc.wireless.conf je malo
nesređen. Najlakše je da modifikujete generičku sekciju sa vašim
ESSDID, KEY i CHANNEL koje zahteva vaša kartica. (Pokušajte da ne stavite
CHANNEL, i ako radi, odlično; ako ne, postavite odgovarajući CHANNEL.) Ukoliko
ste hrabri, možete modifikovati fajl tako da su postavljene samo potrebne
promenjive. Imena promenjivih u rc.wireless.conf odgovaraju
parametrima za iwconfig i čita ih rc.wireless pa ih koristi za odgovarajuće iwconfig komande.
Ako imate heksadecimalni ključ, to je idealno, pošto onda možete biti
prilično sigurni da će se vaš WAP i iwconfig
složiti oko ključa. Ako imate samo string, ne možete biti sigurni kako
će vaš WAP da to prevede u heksadecimalni ključ, pa može biti
potrebno nešto nagađanja (ili dobavite ključ vašeg WAP-a u
heksadecimalnom formatu).
Kada ste modifikovali rc.wireless.conf, pokrenite rc.wireless kao root, pa onda pokrenite
rc.inet1, opet kao root. Možete
testirati vašu bežičnu mrežu sa standardnim alatima za testiranje kao
što je ping, zajedno sa iwconfig.
Ukoliko imate žičani mrežni interfejs možete iskoristiti komandu ifconfig da ga isključite dok testirate vašu
bežičnu mrežu kako biste bili sigurni da nema mešanja. Takođe,
možete testirati vaše postavke prilikom restartovanja.
Sada kada ste videli kako da uredite /etc/rc.d/rc.wireless
za podrazumevanu mrežu, bliže ćemo pogledati iwconfig i način na koji
on radi. Ovo će vas naučiti brzi i pokvareni put da se podesi wifi za
slučajeve kada se nađete u Internet kafeu, kafiću ili na nekom drugom
mestu sa bežičnom mrežom, a želite da se konektujete.
Prvi korak je da kažete vašem bežičnom NIC-u kojoj mreži
ćete se priključiti. Budite sigurni da ste zamenili “eth0” sa imenom mrežnog interfejsa koje koristi
vaša kartica i “mynetwork” sa essid
koji želite da koristite. Da, mi znamo da ste toliko pametni. Sledeće ćete
trebati da naznačiti enkripcioni ključ (ako treba) koji se koristi na
bežičnoj mreži. Na kraju, naznačite koji kanal da se koristi (ako
treba).
# iwconfig eth0 essid "mynetwork"
# iwconfig eth0 key XXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXX
# iwconfig eth0 channel n
|
To bi trebalo da je sve što se tiče bežičnog dela.