Kako Linux postaje sve više koristan kao desktop operativni sistem, mnogi
korisnici smatraju poželjnim da se mašina podigne odmah u grafičko
okruženje. Zbog ovoga, moraćete narediti Slackware-u da se diže odmah u X
i dodeliti grafički login menadžer. Slackware dolazi sa tri grafička alata
za login, xdm(1), kdm i gdm(1).
xdm je grafički login menadžer koji dolazi sa X.org
sistemom. On je jednostavan i nema tako puno opcija kao alternative. kdm je grafički login menadžer koji dolazi sa KDE-om.
Konačno, gdm je grafički menadžer koji dolazi sa
GNOME-om. Svaki od njih će vam omogućiti da se ulogujete kao bilo koji korisnik
i izaberete koji desktop želite da koristite.
Na nesreću, Slackware ne uključuje neki lep program kao što je xwmconfig za odabir login menadžera, pa ako su sva tri
instalirana možda ćete morati da uradite malo uređivanja da biste izabrali
onaj koji se vama svidja. Ali prvo ćemo pričati o tome kako da namestite da se
sistem odmah diže u grafičko okruženje.
Da biste pokrenuli X pri podizanju sistema, morate ga pokrenuti u runlevel 4.
Runleveli su samo način da kažete init(8) komandi da
uradi različite stvari kad startuje OS. Ovo se postiže uređivanjem
konfiguracionog fajla /etc/inittab.
# These are the default runlevels in Slackware:
# 0 = halt
# 1 = single user mode
# 2 = unused (but configured the same as runlevel 3)
# 3 = multiuser mode (default Slackware runlevel)
# 4 = X11 with KDM/GDM/XDM (session managers)
# 5 = unused (but configured the same as runlevel 3)
# 6 = reboot
# Default runlevel. (Do not set to 0 or 6)
id:3:initdefault:
|
Da biste namestili da se Slackware podiže u grafičko okruženje samo
treba da promenite 3 u 4.
# Default runlevel. (Do not set to 0 or 6)
id:4:initdefault:
|
Sada će se Slackware dizati u runlevel 4 i pokrenuti /etc/rc.d/rc.4. Ovo će pokrenuti X i pozvati login
menadžer koji ste izabrali. Pa, kako biramo login menadžer? Postoji par
načina da se ovo uradi, i objasnićemo ih nakon što pogledamo rc.4.
# Pokušaj da koristiš GNOME-ov gdm:
if [ -x /usr/bin/gdm ]; then
exec /usr/bin/gdm -nodaemon
fi
# Nije tu? OK, probaj da koristiš KDE-ov kdm:
if [ -x /opt/kde/bin/kdm ]; then
exec /opt/kde/bin/kdm -nodaemon
fi
# Ako je sve što želite da imate XDM, pretpostavljam da će morati da vas zadovolji:
if [ -x /usr/X11R6/bin/xdm ]; then
exec /usr/X11R6/bin/xdm -nodaemon
fi
|
Kao što možete da vidite, rc.4 prvo proverava da
li gdm može da se pokrene, i ako može startuje ga.
Drugi u listi je kdm, i konačno xdm. Jedan način da izaberete login menadžer je da
jednostavno izbacite one koje ne želite, koristeći removepkg. Možete naći više o removepkg u Chapter 18.
Opciono, možete ukloniti dozvolu za startovanje onim fajlovima koje ne
želite da koristite. Pričali smo o chmod u Chapter 9.
Konačno, možete samo zakomentarisati linije za login menadžer koji ne
želite da korisite.
# Try to use GNOME's gdm session manager:
# if [ -x /usr/bin/gdm ]; then
# exec /usr/bin/gdm -nodaemon
# fi
# Not there? OK, try to use KDE's kdm session manager:
if [ -x /opt/kde/bin/kdm ]; then
exec /opt/kde/bin/kdm -nodaemon
fi
# If all you have is XDM, I guess it will have to do:
if [ -x /usr/X11R6/bin/xdm ]; then
exec /usr/X11R6/bin/xdm -nodaemon
fi
|
Sve linije kojima prethodi znak taraba (#) se smatraju
komentarima i tiho budu preskočene. Stoga, čak iako je gdm instaliran i izvršan, školjka (u ovom slučaju bash) se neće zamarati tim da ga traži.